Gazija Nevzet Nanić

IZVIĐAČKO DIVERZANTSKI VOD „GAZIJA“

Bužim, herojski grad

Rodoljubi, Bošnjaci BiH, ma gdje bili razasuti po svijetu, sa zebnjom su pratili ratna zbivanja u svojoj domovini. Pokušavali su na sve načine da pomognu svojoj braći i sestrama koji su krvarili na raznim bojištima širom zemlje.

Ali, kada se govori o “Izviđačko-diverzantskom vodu” (IDV) „Gazija“, mora se spomenuti da je ova jedinica formirana u R. Hrvatskoj. Ona je 18. juna 1992. godine, sa dvadesetak dobro naoružanih boraca, preko teritorije tzv. „SAO Krajine“, stigla na slobodnu teritoriju „Bihaćkog okruga“. Uglavnom i ovu jedinicu su popunjavali Bužimljani. Odmah po dolasku u zemlju jedinica se stavlja pod komandu “ŠTO Bužim”, kao „Jedinica za protivoklopnu borbu“. Prema svjedočenjima mojih sagovornika, prvi borbeni zadatak ove jedinice je bio poguban. U teškoj i krvavoj akciji sa neprijateljem, jedinica ostaje bez svog komandira i vođe – Nevzeta Nanića, brata slavnog komandanta Izeta Nanića.

NEVZET NANIĆ – OSNIVAČ „GAZIJA“

Rasima Nanić, majka Izeta i Nevzeta Nanića

Maj mjesec, dana osmoga, godine 1968. rodila sina majka Rasima, rodila ga i Nevzet mu ime dala i ponosna na njega bila… Odrastao Nevzet, nadimak mu „Crni“ dadoše i krenuo u svijet bijeli za naukom, za znanjem svojim… Nije se počelo ni ratovati, a on je već bio član „Patriotske lige“, a u okviru „Protiv diverzantskog voda“ (PDV-a) obavljao je dužnost komandira voda iskrenom dušom, još čistijim nijetom.
Sudbina, a i rat ga je zatekao u Splitu na završetku studija. Nije oklijevao, nije stihijski posmatrao prljave igre oko sebe.

Odmah se uključuje u sastav jedne vojne jedinice i učestvuje u akcijama oko Bugojna i Livna. Sredinom juna mjeseca 1992. godine, na užarenom suncu javlja se potreba, a i želja da formira jedinicu pod nazivom „GAZIJA“ i odlučno kreće na put prema rodnom Bužimu. Naoružao je provjerene borce, njih oko dvadesetak, pješadijskim i protuoklopnim naoružanjem i hrabrim srcem i čistom dušom uspješno prelaze dugi put od 120 km kroz teritoriju tzv. „Srpska autonomna oblast Krajine“ (SAO).

Nevzet Nanić, komandir “Gazija”

Odmah po dolasku u rodni Bužim stavlja se na raspolaganje „Štabu teritorijalne odbrane Bužim“ i djeluje kao grupa za protivoklopnu borbu. Znao je da nema vremena za čekanja. Nije stigao ni popričati sa najmilijima i sa žuljevima od silnih pređenih kilometara stao je na čelo “GAZIJA“ i krenuo na izvršavanje borbenog zadatka. Sa svojim odabranim i hrabrim momcima dobio je zadatak da spriječi tenkovski proboj četnika prema Otoci u rejonu Ivanjske.
Zadatak je potpuno izvršen. Naravno, zato ga je i dobio, zato je i stao na čelo elitne jedinice koju će voditi kroz akcije i donositi briljantne pobjede. Daljim naredbama njegovih pretpostavljenih krenuo je u protuudar u rejonu Osmača. Došlo je do direktnih obračuna sa neprijateljem, reklo bi se borbe su vođene prsa u prsa, kada je onog kobnog 30.06. 1992. godine trenutak sudbine pokosio život mladog i hrabrog bužimskog viteza Nevzeta i ostavi sjajne „Gazije“ bez svoga komandira…

Svijetle staze komandira Nevzeta Nanića Crnog postale su „Gazijama“ obaveza da istraju na putu sudbine i da još hrabriji ostanu do kraja rata sa jasnim ciljem do konačne pobjede. Ovaj bosansko-hercegovački gazija rodio se u Bužimu, Osnovnu školu završio u Bužimu. Otišao, pa vratio se da utka svoje ideje i život u historiju bošnjačkog naroda i zemlje Bosne. Na katedri brodogradnje želio je svoje znanje prenositi i svome sinu Emiru i biti vrstan stručnjak svoje struke. Imao je na umu, ali sudbina prekri njegove snove zaleđenim pogledom Osmače i baščama dženetskim. Napustio je lagodni život Splita i došao u smrt koje je itekako bio svijestan i prije nego li je i krenuo…

Turbe generala Izeta Nanića i brata Nevzeta

Došao je… utkao sebe u rodnu grudu i vratio se svome Gospodaru i ne sluteći da će na samom kraju rata pridružiti mu se i njegov brat, komandant Izo. Posthumno je odlikovan „Zlatnim ljiljanom“ i smjestio se na uzvisinu Nanića doline, među pokošene ljiljane bijele koji izvirivaju iz hladnog granita sa zlatnim imenima ispisani… Njih 506 ljiljana i njihov komandant Izo na čelu!