Kada se približava crveni mjesec juli, ožive i bolna sjećanja, osluškuje se vrisak podrinjske tišine, uzburkaju se duše nedužnih… I, moje pero u tom julskom nevremenu, postaje britko i crvenim mastilom ispisuje historiju bošnjačkog naroda. Bilo bi me sramota i osjećala bih veliki grijeh da, posustanem na toj stazi, stazi nepravedno ubijenih Bošnjaka, čije kosti i danas leže razasute po proplancima napaćene zemlje Bosne. Bilo bi me sramota i zbog ljudi koji su došli iz daleka da bi govorili istinu o stradanju nedužnog bošnjačkog naroda i prenosili je svijetu. Jedan od takvih, prijatelja Bosne je, i škotski forenzičar, Robert McNeil, koji je na zahtjev UN-a došao u Bosnu i Hercegovinu, da bi svojim tridesetogodišnjim iskustvom pomagao identifikaciji žrtava i istinu o njima proslijedio istražiteljima u Haagu. S obzirom, da nam se uskoro približava 11. juli, uvaženom prijatelju, Robertu McNeilu, sam uputila nekoliko pitanja uz molbu za odgovorima.
Gosp. McNeil:“Da li nam možete reći što vas je posebno dirnulo u vremenu forenzičkog rada u Srebrenici? Koja je bila Vaša misija? Kako se osjećate danas poslije misije u BiH?“ – na postavljena pitanja iščekivala sam odgovore.

Nastavi čitati