Danas, moje pero ispisuje sudbinu jednog mladog Bošnjaka koji proleti ovim dunjalukom, ali ostavi debele tragove svoga postojanja. Dok sam pričao sa njegovim preživjelim prijateljima, rekli su mi, da je bio mlad svega 26 godina je živio. Rekli su mi, da je bio hrabar, da je bio student žurnalistike u Novom Sadu, da je imao pero u svojoj ruci i da se vratio u svoju Srebrenicu, 4. aprila 1992. godine, za Ramazanski bajram – čim je osjetio srpske apetite da porobe njegov grad. Ta legenda bosanska je dobro poznata mnogim Srebreničanima i radi se o našem dragom i milom, Nihadu – Nini – Ćatiću.