Restoran “Makaba” Bosanska Krupa
Mjesto u ćošku predivnog restorana „Makaba“ za čudo je bilo prazno. Kao da je čekalo na nas. Moja draga prijateljica Hava, sjedila je preko puta mene i uz prijatni razgovor ispijale smo kaficu i limunada se našla na stolu. Dugo se nismo vidjele, što se osjetilo iz čvrstog stiska minule čežnje i suza radosnica. Terasa u staklu nad samom rijekom Unom, kao da je proticala mojim venama, kao da u odsjaju tih blagih slapova čujem arije iz daljine, kao da iz njene dubine osluškujem predivne bajke. Kao da nas sluša, pomalo utihne i leprša u daljini sa svojim pričama, sa svojim tajnama i skriva ih u svojim modro zelenim kapima. Moj pogled odjednom je preletio salom i gostima koji su bili i sretni i sjetni i neodređeni…
Kao da su osjetili ljepotu ovog aprilskog dana, ali istovremeno i tjeskobu nekog davnog aprila koji nije bio ni blizu ovom.
