Peti Korpus i “Operacija Tigar 94”

Prvi Predsjednik RBiH, Alija Izetbegović

Odlukom Predsjedništva R.BiH, rodio se “Peti korpus” 21.oktobra 1992., a kada se rodiš onda moraš i živjeti.  A, da bi živio, moraš postojati, moraš djelovati. Tako je ovaj korpus izgarao u ofanzivnim dejstvima koje je pratila slaba naoružanost i golorukost, koja je  natjerala  bošnjačke umove da osmisle jednu od najznačajnih operacija po imenu, „Operacija Tigar 94″.

Znamo da su “5. Korpus” i Bihaćki okrug živjeli i djelovali preko dvije godine u okruženju. Biti u okruženju, znači živjeti da bi živio – a ratovati da bi preživio! Nije bilo nimalo lahko biti u slijepoj ulici i ratovati sa brojno nadmoćnijim neprijateljem, ispod tamnih oblaka koji su se spustili do crne zemlje. Trebalo se u takvoj neimaštini i tami boriti protiv pet srpskih korpusa potpomognutih sa tzv. “Narodnom odbranomAutonomne pokrajine Zapadna Bosna” (APZB) Fikreta Abdića-Babe i sa neprekidnim nedostatkom hrane, municije i ljekova. Kako ratovati praznog trbuha? Kako pucati iz prazne puške? Kako liječiti bez lijekova?

Ova pitanja su kolala krajiškim umovima, koji su bili prisiljeni da iznalaze bilo kakve mogućnosti za spas bošnjačkog naroda. Razmišljalo se kako nadmudriti daleko nadmoćnijeg neprijatelja, koji nam nije dao  disati, a kamoli uzdisati.  Dugo se razmišljalo šta napraviti, Bože dragi? Kako ih zavarati?  Kako im um pomutiti? Kada nemaš – a trebaš, kada želiš – a nedaju, onda uključiš sve vijuge  koje će isplivati sa jasnim ciljem na površinu. I dosjetili se Krajišnici i uspjeli u svome naumu! Ljeto, gori zemlja, polovina jula mjeseca  1994. godine …

Komandant “Petog Korpusa”, Atif Dudaković

“Komanda 5. korpusa” u Bihaću je osmislila je “pobunu” jedinica “502. brigade”  (Tigrovi), protiv Atifa Dudakovića i same “Komande 5. korpusa”.

A, evo razloga: Bilo je teško ubaciti se u sami štab Fikreta Abdića u Velikoj Kladuši. Razmišljalo se u strogoj tajnosti kome povjeriti tako odgovornu ulogu? Jer takva uloga spašava korpus, spašava kanton, spašava goloruki narod!

Ulogu “vođe pobunjenika” je dobio  Hamdija Abdić-Tigar koji je ubačen sa ciljem da od srpskih snaga i “Autonomaša” izvuče naoružanje i municiju za buduću “pobunu”.

Komandant “502 brigade” Hamdija Abdić-Tigar

Neprijatelji su ga dočekali raširenih ruku i pružili izdašnu pomoć: 1200 pješadijskih cjevi, 200.000 metaka, velike količine protivoklopnih sredstava, hrane, te i oko 100.000 DM (njemačkih maraka) u novcu. Inscenirana je pobuna, koja je počela u ranim jutarnjim satima 7. jula 1994. godine, na ulicama grada Bihaća.

Bihać je tog dana bio u plamenu, gorjele su gume na sve strane, pucalo se u zrak da bi srpske snage koje su bile na okolnim brdima i planinama stekle dojam stvarne pobune bihaćkim ulicama. Odjeci ispaljenih metaka u zrak su mamili osmjehe licima neprijatelja i ne sluteći da će za kratko vrijeme saznati da su grdno prevareni. Sve je bilo blokirano, čak i “Francuski bataljon UN–a”. “Radio Bihać” je konstantno emitovao vijesti o ubačenim terorističkim grupama i uličnim borbama u samom centru grada i odjednom je prestao sa emitiranjem svog programa. Cijeli svijet je bio obmanjen! I sami  građani Bihaća i bihaćkog okruga pomislili su da se radi o stvarnoj pobuni. Puškaranje, ulične borbe, plamen i dim iznad grada, sirene bolničkih kola. Neverica i zabrinutost naroda su trajale nekoliko dana, do 9. jula 1994. godine, to jest, sve do trenutka kada je kontigent sa naoružanjem, za tzv. “pobunjenike”, pristigao iz skladišta „Srpske vojske“ preko srpske teritorije u Republici Hrvatskoj – u opkoljeni Bihać. Tada je nastupilo veselje, tek tada je cjelom svijetu obznanjena prevara kojom se  “5. Korpus” naoružao i opremio neprijateljskim oružijem, a ujedno i uhapsio nekoliko najviših dužnosnika Fikreta Abdića.

Komandant “502 brigade”Hamdija Abdić-Tigar je odigrao značajnu ulogu u ovoj operaciji kojom se nahranio narod, naoružala vojska, opremila bihaćka bolnica da spašava ranjene borce koji su svakodnevno pristizali i tražili spas od smrti, koja je vrebala iza svakog ćoška i proplanka.

Ostale značajne operacije “5. Korpusa su:  Oslobođenje Grabeža “94”, Oslobođenje Pećigrada “94”, “Operacija Sana “95”, “Operacija Oluja”, a oslobođeni gradovi su bili:  Sanski Most,  Ključ, Bosanski Petrovac,  Bosanska Krupa i Velika Kladuša.