… Senahid i njegov Bošnjo poslije ručka malo zadrijemaše u udobnim foteljama… Dva uma, isto misle, žive po istim Božijim odredbama, udišu čisti podrinjski zrak, piju bistru izvorsku vodu i istim stazama koračaju. Svaki od njih zatvorenih očiju prebirao je po svojim sjećanjima. Stari Bošnjo u mislima je koračao sa svojom hanumom Senadom koja umilnim šapatima milovaše dušu svoga Bošnje i trčali su ovim podrinjskim ljepotama… Senahid se sa sjetom ukrcao u ta davna vremena držeći svoju majku Senadu za ruku i golim tabanima gazili su livadama zelenim. Dva insana, dva Bošnjaka i ovaj put utihnuše u najljepšem osmijehu svoje Senade… Iz tih misli trgnu ih umilni glas Mustafe Isakovića sa kasidom „Devet heroja“ i besjedama njegovim:
– Bedem slobode je naša rijeka Drina!. Sjećaš li se, brate, Mešića Hajrudina…
U isti tren ova dva zadrijemala Bošnjaka ispraviše se iz poluležećeg položaja, dok se eho o našim herojima sa golemog ekrana širio cijelom kućom i grijao im duše… Nijemo su pratili svaki kadar obilaska drevnih gradova, gdje se rodiše naši vitezovi, i gdje prhnuše u visine…
Nastavi čitati
