Moj prvi jutarnji pogled zaustavi se nad tmurnim nebom i sramežljivom suncu koje svojom zacrtanom putanjom hrlilo je od istoka ka zapadu. Pomislih u sebi: “Kako bi nama Bošnjacima i gradjanima svih vjera i nacija, naše, prelijepe, zemlje Bosne, bilo bolje da nam isto tako budu zacrtane putanje, zasnovane na pravednosti, jednakosti, poštivanju različitosti, državotvornosti i toplom kutku za sve narode koji žive u njoj. Znam da snovi caruju dok spavamo, a dok se probudimo oko nas je zbilja koja i nije naša. Današnjicom haraju nepredvidive putanje, u kojima se svađa i brat sa bratom i komšija sa komšijom, i otac sa sinom i zatvore vrata jedni drugima, zbog ideala kojih i nisu svjesni. A zašto?”