Dan Bošnjaka

Moj prvi jutarnji pogled zaustavi se nad tmurnim nebom i sramežljivom suncu koje svojom zacrtanom putanjom hrlilo je od istoka ka zapadu. Pomislih u sebi: “Kako bi nama Bošnjacima i gradjanima svih vjera i nacija, naše, prelijepe, zemlje Bosne, bilo bolje da nam isto tako budu zacrtane putanje, zasnovane na pravednosti, jednakosti, poštivanju različitosti, državotvornosti i toplom kutku za sve narode koji žive u njoj. Znam da snovi caruju dok spavamo, a dok se probudimo oko nas je zbilja koja i nije naša. Današnjicom haraju nepredvidive putanje, u kojima se svađa i brat sa bratom i komšija sa komšijom, i otac sa sinom i zatvore vrata jedni drugima, zbog ideala kojih i nisu svjesni. A zašto?”

Ali, napominjem, da je 28. septembar 1993. godine, historijski datum za naš narod, gdje nam je na, bošnjačkom saboru, vraćen naš identitet. Želim da istaknem, da smo svoj identitet skupo plaćali vjekovima kroz 11. genocida, a najkrvaviji je počinjen u julu mjesecu 1995. godine. Zadnjom agresijom na RBiH, ubijen je, 68101 Bošnjak, koji su svojim nedužnim životima skupo platili slobodu, ali kao narod smo postali bitan faktor na ovim užarenim prostorima. Bitno je kazati, da kroz svoju dugu i burnu historiju nikada iza sebe nismo ostavljali nikakve mrlje, već časno smo trasirali svoj put i krvlju najboljih sinova zidali temelje, naše ponosne, Bosne. Čuvajmo i nosimo u srcu našu domovinu, poštujmo različitosti, njegujmo svoju kulturu, tradiciju i jezik i svojoj djeci pričajmo ko smo i što smo!