Prekrivač satkan od jutarnje rose pružio se proplancima, kojima su lagahno koračali Bošnjo i njegov Senahid i ostavljali historijske tragove iza sebe. Njihove korake obasjavale su svježe zrake ljetnog sunca koje je sramežljivo izvirivalo iza okolnih brda.
Blaga jesen prostrla je svoje šareno ruho po avlijama i širokim puteljcima mirnog i pitomog sela. Svekrva naredi nevisti Zuhri da brezovom metlom pomete lišće po prekući, a potom da krenu kod njene starije sestre Halide, skroz na kraj drugog sela.
SINE, PROĆI ĆE!!
Žuti listovi igrali su svoj posljednji ples i lagahno padali na mokru travu, ostavljajući ogoljele grane na milost i nemilost prvim, ledenim pahuljama snijega. Kaharli, Ćazim svoj mokri pogled skloni sa samrtničke postelje, svoga babe Bešira i pridruži se plesu dotrajalih listova, koji su igrali svoju zadnju rolu.