Gusta magla u decembru, pratila me od Srebrenice do Sarajeva. Tišina i sivilo se prostiralo čak do Haga. Sa tugom golemom prolazim pored Sebilja i ugledah naše srebreničke majke; Nuru, Hatidžu i Hajru u jednoj sarajevskoj buregdžinici. Već sam otvarala vrata i čvrsto grlila majku Nuru. Sedmicu prije boravila sam par dana u Srebrenici kod Nure Mustafić, kojoj bezdušnici ubiše tri sina i babu njihova. Poselami se i sa Hajrom i Hatidžom i njihovom skrhanom dušom. Znam gdje su bile i zato mi se i tijelo ledilo, a iz očiju navirale su mi goleme suze. Vratile su se iz Haga sa izricanja presude najvećem ratnom zločincu Ratku Mladiću. Gledam ove tri bosanske i bošnjačke majke, a golema knedla mi čuči u grlu. Niti se mogu pomjeriti, niti mogu što govoriti. Stalo je vrijeme i ja nepomična stojim pored njihova stola.

Hatidžu sam upoznala putem medija i prilikom razgovora sa njenim Srebreničanima… Ispričah im na brzinu – da pišem roman o Srebrenici i da želim otrgnuti od zaborava nevino ubijene Bošnjake…

Hatidža me tužno pogleda i jedva je izgovarala:

11. jula 2022. godine, u 16:00 sati, na Rezidenzplazu u Salzburgu, na samu godišnjicu počinjenog genocida u Srebrenici, su izložena imena svih ubijenih u genocidu, također je izložena Knjiga žalosti čije stranice su ispisivali svi dobronamjerni koji suosjećaju sa žrtvama rata, održan je mali program gdje su se odabrane osobe obratile prisutnima prigodnim govorima uz prikazivanje video programa sa preživjelim žrtvama genocida.