SREBRENICA: DANAS UŠUTITE!

Tmurno nebo i hladna julska kiša prekriva nam danas mokre poglede, koji daljinom dosežu Srebrenicu. Mislima osjetimo poredane lagahne tabute, prekrivene zelenom čohom u dolini Potočara. Danas, osjetimo i smiraj njihovih nevinih duša. Danas, njihovi lagahni tabuti ispisuju historiju bošnjačku. Tople julske suze srebreničkih majki prekrivaju im izborana lica, uzdah se glasni čuje iz njihovih kaharli njedara, grle srebreničke majke svojim drhtavim rukama bijele šehidske nišane, grle danas svoju djecu koju će pogledom spustiti u kabure.

Suze, krik bola, mramorna potočarska bjelina, umotuljak lagahnih kostiju na tabutu, su pečat strašnog počinjenog genocida nad nedužnim, golorukim, gladnim bošnjačkim narodom u Srebrenici, u srcu bezdušne Evrope, Ujedinjenih nacija, i velikih sila.

Zašto i danas da govorite? Zašto?…  Danas je svaka vaša izgovorena riječ i vaša velika sramota. Zato ušutite danas! Danas neka budu nijemi svi oni koji ne giraju srebrenički genocid! Neka ušute danas i bezdušnici, krvoločnici! Zar vam nije dosta naše krvi kojom je natopljen svaki busen zemlje bosanske i bošnjačke? Zar ne osjetite majčine suze goleme? Zar ne osjetite poharane duše jetima naših? Zar ne vidite puste avlije bošnjačke? Ali, kako možete osjetiti, kako možete vidjeti, kako možete čuti krik mladosti dok odlaze u preranu smrt, kako sve to možete osjetiti kad ste bezdušni, nijemi, slijepi, svirepi? Dželati, kako vas nije sram hoditi ovim svijetom? Vi isti dželati ste danas prazni, bez ljudskosti u sebi! U vama stanuju zvijeri koje vas svakog dana ujedaju, grizu i podsjećaju na jedan krvavi genocid jula mjeseca, koji je počinjen prije 25. godina nad nedužnim bošnjačkim narodom Srebrenice.

Danas je dan žalosti, dan genocida, dan ponosa, dan hrabrosti, dan nepravde! Zbog nevino ubijenih žrtava, danas vas molim da svi ušutite!