Hladna, zimska noć…
Prije trideset i koju godinu više, snijeg zapadao skoro do pendžera, ledenice zemlju dodiruju, dok noć vedra i pučina snježnog pokrivača prostiru se u nedogled. Stara naša kuća, šporet u ćošku… Pucketanje grančica remetilo je tišinu i lomilo hladnoću izvana. Ja i mati same u tihoj noći. Kako sam samo voljela ove naše trenutke… Smjestila bih se u njeno krilo i osjećala joj brze otkucaje srca, majčinske tople ruke i plave krupne oči koje su izvirivale iz prekrasnog lica. Znale smo u tim noćima našim pričati o svemu – kao dvije najbolje prijateljice… U tom vaktu počela sam odrastati i osjećati simpatične poglede, prirodne ljepote, zvijezdano nebo, kišne kapi i lahor vjetra.
