Danas su ove riječi postale stvarnost. Planski se izjednačuju žrtve i agresori. Oni, koji su obranili državu Bosnu i Hercegovinu danas se omalovažavaju nepravosnažnim presudama! Jedan od takvih je Zlatni ljiljan Safet Džidžo Isaković.

U septembru je Sud Federacije BiH, nepravosnažnom presudom proglasio krivim za komandnu odgovornost jednog od najvećih sinova Bosne, Zlatnog ljiljana Safeta Didžu Isakovića, odredivši mu kaznu zatvora od četiri godine.

Noć… Duga tiha noć… Moj pogled ostaje zarobljen na sredini male sobe. Upaljena svijeća brzo gori. Treba je štedjeti, tako da rano moramo na počinak. Ponekad koristimo lampaš sa gazom i fitiljem koji zapaljen isijava jači plamen i tjera tamu, ali i neugodan miris koji dolazi od gaza nije nimalo ugodan. U tim previranjima tame, i prije ponoći bih prigrlila svoje snove.

U zamagljenom mi pogledu smjestila se uzdignuta kupola, naslonjena na čvrste stubove domovine naše, ispod koje u smiraju nazire se kabur našeg dragog i milog Alije. Približavam se nijemo, a kao da stojim na jednom mjestu… Ispriječilo se vrijeme preda mnom. Osjetih njegovo umilno bošnjačko lice sa još finim i merhametli eglenom. Svilena mahrama padala je po ramenima mojim, a lagahni povjetarac pomilova moje blijede obraze na kojima se spuštala golema suza, ostavljajući iza sebe topli trag. Osjetih oko sebe opet onaj isti povjetarac koji milovaše bijele, nišane šehidske, gubeći se na blagoj uzvisini Šehidskog mezarja Kovači…